Arhive kategorije: Poučne priče

Priča o izgubljenom psu

Izraelska policija uspjela je da pronađe nestalog psa tako što je pustila njegovu omiljenu pjesmu, a on zapjevao uz nju.

Vlasnik sibirskog haskija prijavio je nestanak svog ljubimca u gradu Biršeba u južnom dijelu Izraela.

Rekao je da će ga lako naći ako mu puste pjesmu iz izraelskog sitkoma Šemeš ili dečijeg animiranog filma Artur.

Nakon što je grupa tinejdžera dojavila policiji da je na jednoj livadi pronašla izgladnjelog psa, policajci su otišli da istraže slučaj.

Kontaktirali su vlasnika i pitali ga da li bi se dovezao kolima da provjeri da li je to zaista njegov ljubimac.

“To nije potrebno. Samo mu pustite pjesmu i posmatrajte njegovu reakciju”, rekao je.

Policija je na smartfonu pustila pjesmu iz Šemeša, a pas je u tom trenutku počeo da zavija, piše Independent.

Pogledajte na snimku kako je izgledao dirljivi susret vlasnika i psa:

https://www.youtube.com/watch?v=naehftyUotA

Priča o ljubavi i odanosti

Mužjak rode svake godine preleti hiljade kilometara kako bi se vratio svojoj partnerki koja zbog povrede ne može sa njim. To je priča je to o Malenoj i Klepetanu, rodama iz Hrvatske, koja govori o ljubavi i odanosti suprotnim svim izgledima, piše agencija Frans pres.

Krajem marta Klepetan se 16. godinu zaredom vratio u hrvatsko selo Brodski Varoš, prethodno napustivši svoje zimsko boravište na jugu Afrike. Tamo se ponovo sastao sa ljubavlju svoga života, belom rodom Malenom, sa kojom je dobio već 62 potomka.

Zbog ljubavi na daljinu i vjernosti, dvije rode su u Hrvatskoj pravi “selebritiji”, piše AFP, prenosi B92.

Penzionisani domar lokalne škole Stjepan Vokić, 71-godišnji udovac, prihvatio je Malenu 1993. godine, nakon što ju je pronašao pokraj bare ranjenu lovačkim mecima.

Malena zime provodi u smještaju koju Vokić naziva “improviziovanom Afrikom”, sa gnijezdom, grijanjem i akvarijumom.

Svakog proljeća Vokić joj sagradi veliko gnijezdo na krovu, kako bi imala gdje da dočeka Klepetana. A on će, do početka avgusta, svoje novo potomstvo naučiti da leti i onda zajedno sa njima krenuti prema jugu Afrike.

Malena će tada ostati sama sa Vokićem koji će je kupati i mazati joj noge kremama, da se ne bi osušile, jer je daleko od svog vlažnog staništa.

“Vodim je u ribolov, pošto ne mogu da je vodim u Afriku. Čak i televiziju gledamo zajedno”, rekao je Vokić za AFP.

“Da sam je ostavio ranjenu, pojele bi je lisice. Ali sam joj promijenio sudbinu i sada sam odgovoran za njen život”, objašnjava on.

Klepetan nosi ogrlicu za praćenje. Njegovo zimsko odredište je negdje blizu Kejp Tauna, oko 14.500 kilometara daleko od Malene. A do tamo mu je potrebno nešto više od mjesec dana leta.

U Hrvatskoj živi oko 1.500 parova bijelih roda. Čigoč, selo u središtu te zemlje, proglašeno je 1994. prvim evropskim selom roda, napominje AFP. Tamo se dvjestotinak roda gnijezdi na krovovima i vrhovima uličnih svjetiljki, a u selu ih je duplo više nego stanovnika.

Majka i sin

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
‘O, oprostite mi, molim vas!’ bio je moj odgovor.

On je rekao, ‘Molim Vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.’

Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
‘Makni mi se s puta!’ rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
‘Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Idi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pored vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.’

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele teći niz lice.

Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta;
‘Probudi se, maleni, probudi se,’ rekla sam.

‘Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?’
Smiješio se, ‘Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.’

Rekla sam, ‘Sine, jako mi je žao što sam se onako
ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe.’

Rekao je, ‘O, mama, u redu je. Svejedno te volim.’
Ja sam rekla, ‘Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće,
posebno plavo.’

Otac i sin

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’

OTAC ‘Da, naravno, reci, što je?

SIN: ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’ kaže gnjevno.

SIN: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.’

SIN: ‘Oh,’ dječak odgovori, spuštene glave.

SIN: ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?’
Otac je bio bijesan ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!’
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja…kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?’
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:

Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara…stvarno ne pita često novac…
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
‘Jesi zaspao, sine?’, upitao je.

‘Ne, tata, budan sam” odgovori dječak.
Razmišljao sam…možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio..’
Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac

‘Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.’, odgovori dječak.

‘Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom.”

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.

Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
– “Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?”
Bog odgovori:
– “Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan.”
– “Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu,kada ne znam njihov jezik?” – zapita dijete.
– “Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati.”
– “Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?” – zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
– “Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života.”
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
– “Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti.”
– “Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene.”
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
– “Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo”

Bog odgovori s velikim osmjehom:
– “Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA”

10 stvari o kojima te Bog neće ništa pitati na Sudnjem danu

1. Bog te neće pitati kakav si auto vozio.
Pitati će te koliko si osoba, koje nisu imale prijevoz, odvezao na njihovo odredište.

2. Bog te neće pitati za kvadraturu tvog doma.
Pitati će te koliko si osoba ugostio u svome domu.

3. Bog te neće pitati kakvu si odjeću imao u svom ormaru.
Pitati će te kolikima si pomogao da se odjenu.

4. Bog te neće pitati kolika ti je bila najveća plaća.
Pitati će te da li si se kompromitirao kako bi ju dobio i zadržao.

5. Bog te neće pitati koja je bila tvoja najveća pozicija u tvrtci.
Pitati će te da li si svoj posao obavljao najbolje što si mogao.

6. Bog te neće pitati koliko si prijatelja imao.
Pitati će te kolikima si ti bio prijatelj.

7. Bog te neće pitati u kakvom si susjedstvu živio.
Pitati će te kako si se odnosio prema svojim susjedima.

8. Bog te neće pitati o boji tvoje kože.
Pitati će te za sadržaj tvog bića.

9. Bog te neće pitati zašto ti je trebalo dugo da pronađeš Spasenje.
On će te očinski odvesti u tvoj dom u Raju, a ne u ralje Pakla.

10. Bog te neće pitati kolikima si proslijedio ovu poruku.
On već zna tvoju odluku.

BAJKA O JEDNOM MIŠU

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i reče:
“Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.”
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka
je u kući!”
Svinja je suosjećala, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao svinju. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.

Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

Kad sljedeći put čuješ da se neko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Brinite o drugima i drugi će vam vratiti – kad se najmanje nadate.

STRANAC

Nekoliko godina nakon što sam došao na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.

Dok sam odrastao nijednom se nisam zapitao o njegovoj ulozi u našoj porodici. U mom dječijem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: mama me je učila da razlikujem dobro od zla, a tata me učio da budem poslušan. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.

Kad sam želio da saznam nešto o politici, istoriji ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju da predvidi budućnost! Moju porodicu je odveo na prvi veliki fudbalski meč. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.

Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo šta ima da nam kaže. Danas se pitam da li se ikad molila da stranac ode iz našeg doma.

Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati. Profane priče, naprimjer, nisu bile dozvoljene u našoj kući. Ni od nas, ni od naših prijatelja, ni od posjetilaca.

Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao liberalnu upotrebu alkohola, ali nas je stranac podsticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle prefinjeno.

Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.

Danas znam da su moja shvatanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je protivrječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ućutkavali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću.

Više od 40 godina je prošlo od kad se stranac uselio u život naše porodice. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom ćošku, iščekujući nekoga da ga sasluša, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.

Kako se zvao stranac?

Mi smo ga prosto zvali – TV.

U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je računar.

Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.

A njihovo drugo dijete – Facebook.

BOGATI I SIROMAŠNI

Neki jako bogati poslovni čovjek odlučio je svome sinu pokazati što je to siromaštvo kako bi više znao cijeniti bogatstvo koje ima. Odveo ga je na neko siromašno seosko imanje kod obitelji s puno djece. Proveli su ondje dva dana.

“No, jesi li sad vidio razliku između bogatstva i siromaštva?” – upitao je otac sina kad su se vratili kući.

“Jesam, oče!” – odgovorio je dječak.

“Ja sam jedinac, a ona djeca imaju i braću i sestre.

Mi ispred kuće imamo bazen, a oni imaju rijeku u kojoj mogu plivati i loviti ribe.

Mi imamo klimu u kući, a oni samo otvore prozore i struji im hlad od hrastova ispred prozora i s rijeke.

Mi o pticama gledamo u kućnome kinu, a njima prave ptice slijeću na prozore.

Mi imamo psa, a oni imaju stado ovaca.

Jesam, oče, naučio sam što je bogatstvo. I žao mi je što i mi nismo tako bogati.”

Priča o djevojčici loše naravi

Nekada davno živjela je djevojčica koja je imala lošu narav… Njena majka joj je dala vreću punu čavli i kazala joj da svaki puta kad izgubi živce mora zabiti jedan čaval u ogradu… Prvi dan je morala zabiti čak 37 čavli.

Tokom sljedećih nekoliko nedelja kako se je učila kontrolirati, broj čavli zabijenih smanjivao se iz dana u dan… Shvatila je da joj je lakše obuzdavati ljutnju nego zabijati čavle u tvrdu ogradu…

Napokon, stigao je dan kada djevojčica nije izgubila živce ni jedanput! Kazala je to majci i ona joj je savjetovala da svaki takav dan koji prođe u miru – izvuče jedan čaval… Stigao je dan kada je djevojčica rekla majci da više nema niti jednog čavla u ogradi!

Majka je uzela kćer za ruku i odvela je do ograde, i rekla joj:

“Dobro si učinila kćeri moja…ali pogledaj rupe koje su ostale u ogradi…ograda više nikada neće izgledati isto! Kada kažeš nekome nešto u ljutnji povrjediš ga… Kao da zabiješ nož u tu osobu i potom ga izvadiš napolje… Nema veze koliko puta kažeš: “Žao mi je”..rana je ipak još uvjek tu…
Povrjediti nekoga rječima je ponekad gore nego fizički… Prijatelji su naše veliko bogatstvo i treba ih čuvati… Oni te nasmijavaju kada si tužna, ohrabruju te kada trebaš uspjeti nešto u životu, pozajmljuju ti rame za plakanje, uši za slušanje i otvaraju ti srce.”

ČUVAJTE SVOJE PRIJATELJE!
I IZVINITE IM SE AKO STE IKADA NAPRAVILI KAKVU RUPU U NJIHOVOJ OGRADI!